“Igor kodira život i njegovo postojanje u svjetlosti i prisutnosti. Modificira pogled na staru gradsku jezgru Dubrovnika. Rastvara je u beskonačnost svjetova. Stvara pisma umjesto jedara u Gradskoj luci. Čista bijela površina s markom na sebi. Igra je to slojevitosti i zanimljivosti postojanja po sebi. Dubine se rastvaraju, površine su glatke i hrapave. Slika je oznaka mira koji vječno počiva u svakom gradu svijeta samo se od njega odmiče ljudsko biće i zapada u tamu.”
Autor nam govori o svjetlu.
Petra Golušić,
Muzejska savjetnica u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, 2024.
