Ne miče se i dalje iz Grada kojeg uslojava u zone bezbrojnih prizora u slici. Jedna slika jest višerazinska percepcija. Niz je to prikaza života u kućama i na ulicama, po mulovima, trgovima itd. Događa se kolažiranje pisama, marki, dijelova žurnala i dr. koji se promatraju u svojoj tajnovitosti povećalom.
- Živi se Grad.
- Osjeća se Grad.
- Misli se Grad.
- Šifrira se Grad.
- Kodira se Grad.
- Ne izostaje ništa.
- Sve tajne se razotkrivaju i naziru.
Gledanjem se otkriva osjetilna stvaranost koja je zabilježena apsolutnim duhom u kadru. Zašto to uslojavanje slike u sebi samoj? Sve je oslobođeno u scenama Grada kao znaka nukleusa života na Zemlji. Univerzalan je rječnik. Kretanje bez početka i kraja, postojanje u prisutnosti, apsolutni duh. Sve forme i okviri života ljudskih bića se izriču multimedijalnim pristupom slici. Metoda slikanja i kolažiranja i izgradnje na drvetu slike ističe slojevitost zona kojima je otvorenost jasna. Autor odbija da ga se naziva umjetnikom. On je marangun, graditelj, mehaničar i dr. Svestranost mu je oznaka.
On kodira život i njegovo postojanje u svjetlosti i prisutnosti. Modificira pogled na staru gradsku jezgru Dubrovnika. Rastvara je u beskonačnost svjetova. Stvara pisma umjesto jedara u Gradskoj luci. Čista bijela površina s markom na sebi. Igra je to slojevitosti i zanimljivosti postojanja po sebi. Dubine se rastvaraju, površine su glatke i hrapave. Slika je oznaka mira koji vječno počiva u svakom gradu svijeta samo se od njega odmiče ljudsko biće i zapada u tamu.
Autor nam govori o svjetlu.
Petra Golušić,
Muzejka savjetnica u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, 2024.
